Jučer je u knjižnici Bogdana Ogrizovića održana promocija knjige O čajnicima i ženama, trećeg po redu romana hrvatske spisateljice Mihaele Gašpar.

Uz autoricu, knjigu su predstavili kritičarke Jagna Pogačnik, Karolina Lisak Vidović i Josip Pandurić iz nakladničke kuće Disput koja je izdala knjigu. Svi su se složili kako ovaj roman, svojom gustom, emotivnom i pomalo tmurnom atmosferom te kroz poetske rečenice, u trenu osvaja čitatelja. Kako uranjate u priču osjećate povezanost i gotovo postajete dio obitelji oko koje se odvija radnja romana. Sama autorica kaže: “Knjiga  govori o obitelji, kao i prethodne knjige, obitelj mi je uvijek inspirativna tema. Volim progovarati i razgovarati o obiteljskom krugu sa svojim likovima. Mislim da je svaka obitelj nepresušna tema što se tiče raznoraznih devijacija, ali i lijepih stvari.”

Nakon romana  Bez iznenadnih radosti molim i Mitohondrijska Eva te zbirke priča Slatkiš, duhan, britva, Miheala Gašpar nastavlja svoju autorsku priču. Njezin stil i izričaj, sada već dobro poznat čitateljima, nadograđuje se u romanu O čajnicima i ženama.  Prema riječima autorice, naslov knjige  govori o porculanskim servisima, koji nisu primarni u tekstu, međutim jedan ženski lik u tekstu se nekoliko puta susreće s porculanskim tanjurom pa šalicom u kojoj se servira čaj. To ju podsjeća na neka bolja vremena. Dakle, radi se o starom posuđu, o starim servisima koji sa sobom nose nostalgiju za ljepšim vremenima i ljepšim situacijama. 
Čajnici u romanu nemaju svrhu kroz korištenje, već kao izložak koji samim pogledom na njega pobuđuje emotivne reakcije.

Mihaela Gašpar priznaje da iako možda ispada pomalo sebično, mora priznati da stvara i piše isključivo za sebe. Naravno, drago joj je i sretna je kada knjiga nađe put do čitatelja, ali osnovna nakana joj je pisati za sebe jer to ima terapeutski učinak. Možda baš zbog toga što potpuno unosi sebe i svoje emocije u stvaranje, čitatelji prepoznaju i zavole njezina djela. U tom iskrenom, osobnom i otvorenom pristupu vjerojatno svatko može naići na dio samoga sebe.
Kako kaže autorica, O čajnicima i ženama možda naslovom  sugerira obraćanje ženskoj populaciji, ali ako pogledate i pročitate malo drugačije, može biti - Očajnicima i ženama (uz smijeh), dakle po rodu se ne može svrstati.

“O čajnicima i ženama, tako, još je jedan sjajan spoj emotivnog i racionalnog iz radionice Mihaele Gašpar, priča o frustracijama i krivnjama, jednoj obitelji i ženama koje su se istovremeno silno trudile pripadati joj i od nje pobjeći. Divljenja je vrijedno kako ova autorica uspijeva jednostavne priče ubaciti u motor umjetničke transformacije i od njih stvoriti divnu literaturu koja u sebi sadrži samu esenciju života, život sam, često ne onakav kakav bismo priželjkivali.”

/Iz pogovora Jagne Pogačnik/

Fotka: Book&More, Disput