Galerija Klovićevi dvori iz Zagreba i Kuća Bukovac u Cavtatu otvorile su prvu od tri predviđene izložbe o Vlahi Bukovcu.

Namjera je kroz tri zasebne izložbe predstaviti tri najznačajnija razdoblja Bukovčeva stvaralaštva: pariško, zagrebačko i praško.

Prva izložba obrađuje Bukovčev život i rad u Parizu od 1877. do 1893. godine, te njegovu afirmaciju u Engleskoj, Crnoj Gori, Srbiji kao i buđenje domaće likovne sredine u Dalmaciji.

Autorice izložbene koncepcije su Petra Vugrinec (viša kustosica, Galerija Klovićevi dvori) i Lucija Vuković (kustosica, Kuća Bukovac) dok su koautori:

1. dr. sc. Rachel Rossner, američka povjesničarka umjetnosti koja je doktorirala s temom Great Expectations: The South Slavs in the Paris Salon Canvases of Vlaho Bukovac and Jaroslav Čermak na The University of Chicago

2. Alex Kidson, ugledni engleski povjesničar umjetnosti, glavni kustos triju izložaba o Vlahi Bukovcu pod nazivom Searching for Blaise: Vlaho Bukovac (1855 – 1922) and his Northern Patrons, Walker Art Gallery, Liverpool, XI/ 2005. – I/2006, Mercer Art Gallery Harrogate, I – III/ 2006. i Bonhams u Londonu,

3. Jadranka Beresford-Peirse, osnivačica internacionalne Zaklade hrvatskih spomenika koja se dugi niz godina trudi detektirati Bukovčeva djela u Velikoj Britaniji

4. akademik dr. sc. Radoslav Tomić  

5. dr. sc. Igor Borozan izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu 

 

Po prvi će se puta u Hrvatskoj predstaviti djela iz Engleske i Francuske koje je Bukovac radio za trgovce Vicars Brothers te pripadnike engleskoga visokog društva Richarda Le Douxa i Samsona Foxa. Bit će izložena i djela koja je predstavljao na pariškom Salonu poput La Grande Iza, Andromeda ili Dalmatinski ribari te Portret Baltazara Bogišića. Izložba će prikazati kronološki slijed, uspone i razočaranja mladog umjetnika hrabro vođenog idejom da postane umjetnik u europskoj prijestolnici, Parizu. 

Djela za izložbu dolaze iz Velike Britanije, Francuske, Slovenije, Srbije, Vojvodine, Crne Gore, a posebna atrakcija izložbe monumentalna je kompozicija Isus prijatelj malenih iz crkve Franjevačkog samostana u Tomislavgradu impozantnih dimenzija 3 x 4,40 m, koja je nagrađena na pariškom Salonu 1888. godine. Slika će po prvi puta biti predstavljena hrvatskoj javnosti.

Namjera ovoga opsežnog projekta je sublimirati sva novija dosadašnja istraživanja o Vlahu Bukovcu, rodonačelniku hrvatskog modernog slikarstva, provedena u Hrvatskoj, ali i izvan nje, jer Bukovac je posljednjih godina postao predmetom istraživanja međunarodnih stručnjaka. Željeli bismo uključiti opus ovoga umjetnika u dijalog sa suvremenicima, te jezikom suvremene vizualne prezentacije prodrijeti dalje od lokalnoga promišljanja.

Kao generalni sponzor izložbe PBZ Card je pripremio posebne pogodnosti za korisnike American Express kartica, kao što je 10% popusta na kupnju ulaznica za izložbu, a prvih petsto korisnika na dar će dobiti i plakat izložbe.

Bukovac i krajolik

 

Iz Fontainebleaua, ulje-platno, 32,5 x 45,5 cm, Pariz, oko 1886. (Kuća Bukovac)

Šuma Fontainebleau kraj Pariza mitsko je ishodište barbizonske škole slikanja, često utočište impresionista. Tamo slikaju Parižane tijekom izleta izvan grada, aktove u pejzažu, prikazuju svjetlosne efekte i stalne mijene prirode. 
Tijekom Bukovčevih pariških dana (1877.-1893.)  Fontainebleau je za slikara bio mjesto slobode. U Fontainebleauu se fotografira, odlazi slikati krajolik i studije za velike kompozicije. U malim slikarskim formama niže isječke prirode, u početku zatamnjene game, a svjetlo će 1880-ih godina na slici biti sve prisutnije. 
U središtima fontenbloških krajolika često je ljudska figura - mala u odnosu na krajolik, u crnoj odjeći, bez lica, sumarno prikazana u nekoliko poteza. Gotovo uvijek je to ženska figura koju slika uz stijene, gustu šumu, pješčane nanose. Slika brzo, slobodnim potezima boje, slobodno gradi formu. U pojedinim studijama tema djela postaju naoko nasumični isječci prirode poput hridi ili stabla u svjetlu. Kadrovi su to Bukovčeve stvarnosti, memorije trenutka, istraživanja sunčevog svjetla i njegovih odraza.

Godine 1887. u unajmljenom  vrtu na Montmartreu Vlaho Bukovac od drva gradi prvi vlastiti atelijer. Pariz se pruža pred njim kao na dlanu, a vrt je zasađen ružama, jorgovanima i niskim kruškama i jabukama. Vraća se slikanju vrtnog paviljona u različitim godišnjim dobima, jednako kao što se impresionististički majstori popur Claudea Moneta ustrajno vraćaju slikanju jednog motiva kroz cijelu godinu. Istražuje i prikazuje promjene svjetla, slika cvijeće kojim je okružen , travnjak i pogled kroz prozor na zelenilo vrta. Nerijetko iste motive prepoznajemo na pozadinama reprezentativnih kompozicija iza likova koji su središnji motivi slike.

 

Adam i Eva II, ulje-platno, 63,5 x 53 cm., Pariz, 1886.(privatno vlasništvo)

 

Suradnja s engleskim trgovcima umjetninama, Vicars Brothers, koja mu je omogućila gradnju prvog vlastitog ateljea, započela je 1886. godine. Engleskoj se publici Bukovac najprije predstavio aktovima, Bijela robinja i Putifarova žena, koji su upješno izlagani i prodani u Engleskoj. Između 1886. i 1888. godine, naslikao je nekoliko varijanti slike Adam i Eva. Većina ovih kompozicija je danas izgubljena. Na izložbi predstavljamo sliku Adam i Eva II, iz 1886. godine (privatno vlasništvo). Motiv je ovdje smiren u odnosu na ranije aktove, iako slikar nije „škrtario na golotinji“.  Vraća se slikanju u tradicionalnom duhu, kojeg se uspješno oslobađao u slikanju krajolika. Izrazito svijetla put Evina tijela ističe se u tamnom zelenilu, koje je u odnosu na likove, slikano najslobodnije.

Lucija Vuković, autorica izložbe



Bukovčevi Samson Fox i Laura Le Doux

U Galeriju Klovićevi dvori zbog izložbe Vlaho Bukovac – pariško razdoblje 1877. – 1893. stigle su slike iz Engleske, točnije iz Liverpoola i Harrogatea, gdje je Bukovac svorio neka od svojih najboljih djela.

 

 

Portret Samsona Foxa i Portret Laure Le Doux.

Samson Fox je rođen blizu Bradforda 1838. godine kao sin radnika u tvornici tekstila u Leedsu. Brzo je otkrio svoj dar za izum industrijskih strojeva i izradu posebnih alatnih strojeva te je 1874. godine osnovao tvrtku Leeds Forge Company koja mu je donijela ogromno bogatstvo. Zajedno sa suprugom Marie Ann i njihovom djecom Harryjem, Willyjem i Louise, Fox je raskošno živio u Grove Houseu, velikom dvorcu u Harrogateu, gdje je tri godine za redom biran za gradonačelnika, od 1888. do 1891. godine. Upravo se u tim godinama razvijalo njegovo prijateljstvo s Bukovcem. Fox je imao zbirku umjetnina u velikoj galeriji s bačvastim svodom, uglavnom razmještenih tako da vise okvir do okvira na način na koji su se vješale umjetnine u Kraljevskoj akademiji. 

Druga je slika Portret cijele figure Laure le Doux iz Walker Art Gallery iz Liverpoola (National Museum, Liverpool). Richard Le Doux, suprug portretirane Laure bio je jedanaest godina mlađi od Foxa, a rođen je u Westphaliji. U Liverpoolu se afirmirao 1868. godine i ubrzo se povezao s kompanijom Suter, Hartmann and Rahtjen, vodećim proizvođačima boje za kobilice brodova. Njihova “Marka crvene ruke” (Red Hand Brand) uvelike je produživala vijek trajanja željeznih i čeličnih brodova, a bila je poznata i koristila se u čitavom svijetu. Le Doux je živio u dvorcu Marlfield u West Derbyju.

Oba portreta ujedinjuju najvažnije karakteristike Bukovčeva pariškog perioda, u kojem nakon afirmacije u Parizu, započinje suradnju s trgovcima Vicars te radi brojna djela za englesko tržište i barem jednom godišnje prelazi La Manche.

Majstorski portreti slikani su u pleneru. Portret Samsona Foxa odlikuje se nevjerovatnom preciznošću prenošenja detalja, dok je Portret Laure le Doux koloristički raskošna igra svjetla i boja.
Po prvi će puta građani imati prilike uživati u susretu s ovim djelima, koja do sad nisu napuštala svoje matične ustanove u čijim su stalnim postavima.

U autobiografiji “Moj život” Bukovac s oduševljenjem opisuje raskošan prijem na koji je nailazio prilikom brojnih posjeta obiteljima engleskog visokog društva: Fox i Le Doux.
Upravo ove obitelji pridonijele su Bukovčevoj popularnosti u Engleskoj.

Samson Fox je umro 1904. , a njegova zbrika rasprodana je na aukciji 1911. godine. U njegovoj zbirci bilo je nekoliko desetaka Bukovčevih slika, najpoznatija među njima monumentalna je kompozicija Isus prijatelj malenih (Pustite malene k meni) od preko 4 x 3 metra, koja će se također naći na izložbi u Galeriji Klovićevi dvori, kao i djelo iz Muzeja Jugoslavije, Beograd, Posljednji retuš iz i još neke slike iz ove čuvene kolekcije, koja je među ostalima sadržavala djela Rubensa i Ribere.  

Petra Vugrinec, autorica izložbe

 

Mouron pour les petits oiseaux, 1878

Rachel Rossner
BUKOVAC ET LES ÉPISODES DU MONTÉNÉGRO

You’re the real thing
Yeah the real thing
You’re the real thing
Even better than the real thing 

Zamislite Pariz zimi 1878. godine, hladno i sivo središte umjetničkog svijeta. Zamislite mali atelijer nepoznatog umjetnika iz austrijske Dalmacije i talijanski model velikih smeđih očiju koji glumi Crnogorku odlučnu da se odupre osmanlijskim napadačima. Zamislite šumu Fontainebleau koja se na jedan dan odmara od svoje uloge nadahnuća realistima kako bi se zamaskirala u crnogorski krš.

Zamislite Vlaha Bukovca (1855.–1922.), ambicioznog pariškog došljaka, koji sve to režira kako bi 1878. godine stvorio svoju dramatičnu sliku Épisode de la guerre du Monténégro (Epizoda iz rata u Crnoj Gori), za svoj debitantski nastup na Salonu. Zamislite da je ovo početak njegovog životnog bavljenja Crnom Gorom.

Sam je Bukovac priznao 1878. godine da nikada nije vidio tu južnu zemlju nadomak njegovih rodnih Konavala: „Ja nijesam iz bliza poznavao Crnogorce, ali sam se opet riješio da izradim studiju za svoju sliku, pa što mi Bog da!“ Te su riječi, bile one Bukovčeve ili prenesene od Marka Cara, potvrda da su slike crnogorske tematike odraz umjetnikove imaginacije, koje je francuska publika prihvaćala kao stvarne opise. Čak i nakon što je upoznao tu zemlju „iz bliza“ na putovanjima 1879. i 1883. godine, Bukovčeva Crna Gora bila je svijet iz mašte neopterećen detaljima stvarnosti koje je tamo upoznao.

Igor Borozan
IZMEĐU INTENCIJE I RECEPCIJE: VLADARSKI PORTRETI VLAHA BUKOVCA

Umjetnik je u dogovoru s kraljicom odabrao u kojoj će je haljini portretirati, izbjegavši svečani kraljevski ornat s mnogobrojnim accessoireom. Otklon spram teškog i masivnog ornata, kao i izbor moderne haljine ukazuje na opće mjesto modernizacije europskih vladara, koji su pod utjecajem razorne prosvjetiteljske kritike odbijali nositi isprazne vladarske ornate. Želja za reprezentacijom i samopredstavljanjem vladarice dodatno je kontekstualizirana činjenicom da je ona bila vrlo nezadovoljna svojim portretom u punoj veličini, koji je iste godine naslikao istaknuti austrijski umjetnik Hans Canon i potom portret izložio na Prvoj internacionalnoj izložbi u Beču. Naime, suhoparni i suviše crtački definiran kraljičin portret nije odgovarao duhu vremena. Spektakularno portretno slikarstvo Drugog carstva ili vatrena koloritna dekadencija bečkog Grunderzeita oličena u ženskim portretima Hansa Makarta, sigurno su bili dopadljiviji gordoj i prilično frivolnoj srpskoj kraljici. Očigledno su izbor haljine po modi Drugog carstva i sveopća dekorativnost slike potvrdili suradnju vladarice i umjetnika, kao i određene norme vremena. Vladarice su tijekom 19. stoljeća i dalje bile u sjeni svojih muževa. U skladu s građanskim idealima, one su trebale izraziti blagost, čednost, ljupkost i odmjerenost te tako istaknuti svoju ulogu prikladnih pratilja okrunjenih glava. Virtuozno naslikana glamurozna haljina u skladu s modnim diktatima vremena potvrdila je kraljičin status modne ikone srpskog elitnog društva.

 

Posljednji retuš, 1889.

 

Alex Kidson
VLAHO BUKOVAC I NJEGOVI POKROVITELJI NA SJEVERU ENGLESKE

Treća slika koja je zaokupljala Bukovčeve misli u travnju 1887. godine, Isus prijatelj malenih bila je središte njegove preokupacije sljedećih dvanaest mjeseci, a za njenu izradu je planirao izgraditi novi atelijer u Parizu. Gotov rad ima dimenzije 300 x 440 cm te prikazuje skoro 40 likova, od kojih su mnogi raspoređeni u kompleksne skupine i imaju pažljivo razrađene izraze lica; izložen je u Salonu 1888. godine i dobio je Mention Honorable.

Slika je očito imala cilj pokazati kako je Bukovac, iako je i dalje slikao poznate biblijske scene, krenuo sasvim novim putem. Ona je snažnije od njegovih ranijih radova naglasila umjetniku svojstven umjetnički program – kombinaciju suvremenog francuskog akademskog realizma s egzotikom u izboru kostima i, moglo bi se reći, tipova fizionomije. Jednako jasan cilj bio je pokopati glas koji se o njemu proširio u javnosti kao o slikaru pohotljivih aktova. Kada je rad stigao u Vicarsovu galeriju u ožujku 1889. godine nekoliko je kritičara primijetilo da je slika, a osobito lik Isusa, rezultat umjetnikovog četverogodišnjeg proučavanja  - kao da su željeli reći da su njegovi raniji radovi izlagani u Engleskoj bili tek odstupanja. Isus prijatelj malenih ostao je izložen u Eagle Placeu, zajedno sa slikama Adam i Eva te Bijela ropkinja, tijekom devet mjeseci. Kupio ju je Samson Fox, koji je vjerojatno u isto vrijeme kupio i umjetnikovu završenu studiju Isusove glave u ulju.

Lady Jadranka Beresford Peice
VLAHO BUKOVAC I MOJA POTRAGA ZA NJEGOVIM SLIKAMA U ENGLESKOJ

Otkrila sam da se u Umjetničkoj galeriji Harrogatea, koja je tada još bila smještena u zgradi Knjižnice Harrogatea, nalazi portret Samsona Foxa kojeg je naslikao Bukovac. Povezala sam se s tadašnjom kustosicom, Pat Clegg te ga otišla pogledati. Pat i ja smo se odmah sprijateljile i dale se na posao. Pat me upoznala s piscem i velikim znalcem o povijesti Harrogatea, Georgeom Newbyjem, koji se rado sa mnom susreo, ispričao mi što zna o Samsonu Foxu i Vlahu Bukovcu te mi pokazao svoju bogatu arhivu. George Newby je 1971. godine objavio članak u listu Harrogate Advertiser pod naslovom „Gradonačelnik Fox, mecena umjetnika, pojavio se u Jugoslaviji“, u kojem je naveo citat iz knjige Moj život Vlaha Bukovca: Gospodski običaji u Grove Houseu ...  i kneza bi zadovoljili. 


Radoslav Tomić
BUKOVAC U DALMACIJI

Bukovčev je boravak za Dalmaciju bio iznimno važan: male su se gradske sredine imale prilike susresti i upoznati sa slikarom koji se suvereno kretao na likovnoj sceni Pariza. U improviziranim atelijerima demonstrirao je svoje neskrivene sposobnosti, da u dahu, bez velikih priprema i skica pronikne u karakterne osobine portretirane osobe koju bi potom vješto prikazao tamnim tonovima na neutralnoj pozadini. Najčešće je riječ o klasično komponiranim poprsjima različitih predstavnika tadašnjega društva koji su imali izraženije socijalne ambicije nego li jasan uvid u suvremenu portretnu umjetnost. U jednom rijetko citiranom tekstu Matko Peić 1967. godine istražujući karakter značenja Vlaha Bukovca za razvoj modernog hrvatskog slikarstva, slikara pozicionira između grupe Quiquerez – Kršnjavi – Mašić, koja je slikala početkom druge polovice 19. stoljeća i grupe Račić – Kraljević – Becić, koja je slikala početkom 20. stoljeća te zaključuje da je Bukovac bio pionir našeg napora, da iz realističkog münchenskog tona prijeđemo na parišku impresionističku boju.


Lucija Vuković
SLOBODNO KADRIRANI KRAJOLIK U DJELU VLAHA BUKOVCA

Krajolici Vlaha Bukovca ono su što je on sam bio, radoznali i „ćutljivi“ promatrač svijeta oko sebe koji viđeno, kao i doživljaj, bilježi u trenutku, urođenim slikarskim darom. Radi ih ponajprije za sebe, kao podsjetnike na vlastite misli i osjećaje, rješenja na postavljene slikarske zadatke.  Ne izlaže ih osim na zidovima vlastitih atelijera, od Pariza do Praga, stoga je najveći dio pejzažnog opusa bio sačuvan u njegovoj ostavštini. Motivi koje u svojim djelima varira, počevši od onih najranijih dječjih radova, poput hridi, planina ili pješčanih nanosa, trave, sitnog cvijeća, lišća i drveća, tretirani su tijekom godina sve slobodnije te se konačno majstorski prikazuju nanosima čiste boje.  Krajolik mu pruža potpuno oslobađenje od akademskih principa i prevagu onih impresionističkih načela, korištenih osobito u tretiranju svjetla, koja se tek prepoznaju u ostalom dijelu Bukovčeva opusa. I kod reprezentativnih kompozicija, ukoliko su smještene u krajoliku, pozadine su slobodno slikane naspram likova. U krajolicima je prikazana Bukovčeva sadašnjost, iskustvo modernog. 

 

Impressum izložbe

Vlaho Bukovac 1/3 - pariško razdoblje 1877. - 1893.
18.1.-11.3.2018.

Galerija Klovićevi dvori
Jezuitski trg 4
Zagreb

Kuća Bukovac
Muzeji i galerije Konavala
Bukovčeva 5
Cavtat


Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice
Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i Vlade Republike Hrvatske.
Izložbom se svečano obilježava početak Europske godine kulturne baštine
2018. u Republici Hrvatskoj

autorice izložbe:
Petra Vugrinec i Lucija Vuković

koautori:
Rachel Rossner
Jadranka Beresford – Peirse
Igor Borozan
Alex Kidson
Radoslav Tomić

kustosice:
Petra Vugrinec, Lucija Vuković, Danijela Marković, Iva Sudec

fotografije:
Goran Vranić
Tomislav Turković
Arhiva Kuće Bukovac

dizajn:
Šesnić&Turković

tehnička organizacija:
Dragutin Matas

tehnička realizacija:
Davor Markotić, Tomislav Antolić, Damir Babić, Boris Kostelnik, Tomo Šetek

Umjetnine za izložbu posudili su:
Kuća Bukovac, Cavtat (Muzeji i galerije Konavala)
Umjetnička galerija Dubrovnik
Dominikanski samostan, Dubrovnik
Galerija umjetnina, Split
Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar
Moderna galerija, Zagreb
Muzej franjevačkog samostana, Tomislavgrad
Muzej Jugoslavije, Beograd
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Narodna galerija Slovenije, Ljubljana
Narodni muzej Crne Gore, Cetinje
Splitsko – makarska nadbiskupija
Spomen-zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad
Srpska pravoslavna i crkvena općina u Dubrovniku
The Mercer Art Gallery, Harrogate Museums and Arts
Zbirka Baltazara Bogišića HAZU, Cavtat
Župna crkva Duće kraj Omiša
Walker Art Gallery, National Museums Liverpool
Art salon, Zagreb
Galerija Juraj, Zagreb
Zbirka Faggian, Pula
Zbirka Marijana Hanžekovića, Zagreb
Zbirka dr. Asima Kurjaka, Zagreb
Zbirka dr. Božidara Grgića, Zagreb
Obitelj Vranyczany - Azinović, Zagreb
i brojni pojedinci te privatne zbirke.


Zahvale:

Galerija Klovićevi dvori zahvaljuje svima koji su posudbom umjetnina pridonijeli izložbi Ciklus Vlaho Bukovac 1/3 – pariško razdoblje 1877. - 1893.
Posebnu zahvalnost dugujemo Antoniji Rusković Radonić, ravnateljici Muzeja i galerija Konavala u sklopu kojih je Kuća Bukovac, te Marinu Ivanoviću ravnatelju Umjetničke galerije Dubrovnik na svesrdnoj pomoći i partnerskom odnosu na izložbenom projektu. Zahvalni smo donedavnom
veleposlaniku Republike Hrvatske u Londonu, gospodinu Ivanu Grdešiću na savjesnom angažmanu oko posudbe slika iz Engleske. Na podršci i ukazanom povjerenju pri složenoj posudbi slike Isus prijatelj malenih u vlasništvu Franjevačkog samostana u Tomislavgradu zahvaljujemo gvardijanu fra Sretanu Čurčiću i kustosu franjevačkog muzeja u Tomislavgradu Stipanu Dilberu. Ravnateljici Hrvatskog restauratorskog zavoda Tajani Pleše i cijelom timu Zavoda posebno zahvaljujemo na konzervaciji i restauraciji djela te bezrezervnoj podršci projektu. Izložba je obogaćena ustupanjem dragocjene građe vezane uz Bukovčev život i djelo u posjedu dr. Božidara Grgića. Na pomoći oko detekcije djela zahvaljujemo Art Salonu. Zahvalni smo svim pojedincima i kolegama koji su na bilo koji način dali svoj prilog ostvarenju izložbe 

Izložba je ostvarena zahvaljujući novčanoj potpori Ministarstva kulture Republike
Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba te sredstvima
Galerije Klovićevi dvori i sponzora.