Uoči Međunarodnog sajma knjige u Frankfurtu koji počinje za koji dan popričali smo s dvoje hrvatskih književnika. Zanimalo nas je stajalište dvoje naših autora o sajmu koji njima i nakladnicima otvara prozor u inozemno tržište.

Književnik Edo Popović smatra kako je važno biti prisutan na sajmovima pa tako i na frankfurtskom koji je najveći međunarodni sajam: “Nakladnici ondje izlažu nova izdanja, oni su mjesto susreta agenata i urednika, tu se dogovaraju, sklapaju poslovi i kupuju prava objave knjiga. Pisci se ondje susreću i upoznaju s kolegama, dobro je ako sudjeluju u programima čitanja, da ne spominjem nastup na Plavoj sofi na frankfurtskom sajmu knjiga koji prati nekoliko stotina ljudi, a prenosi ga televizija.”

Silvija Šesto, spisateljica koja je svojim radom većinom usmjerena na djecu i mlade misli da sajmovi knjiga predstavljaju specifičan način razmjene ideja, međusobnu promociju nakladnika te prezentaciju autora: “ Bez obzira što pišem i za veću publiku, fokusirana sam na zbivanja vezana uz književnost za djecu i mlade. U tom smislu jedinstven je sajam u Bologni, osobito za ilustratore, no uz godine promatranja sajmovanja smatram kako dosad nismo kao zemlja iskoristili mogućnost takvih priredbi.”

Edo Popović navodi kako mu sajmovi osobno kao autoru nisu bili od velike koristi, osim one turističke, sve dok prije deset i nešto godina "stvar u ruke" nije uzela agentica Christine Koschmieder. “Ona je brzo pronašla izdavača za prvi njemački prijevod mojih proza u nezavisnoj izdavačkoj kući Voland&Quist, za roman Izlaz Zagreb jug. U toj kući objavljeno je pet mojih naslova, a onda je agentica upravo u Frankfurtu sklopila posao s izdavačkom kućom Luchterhand, koja je u sastavu grupacije Random House, a to je i danas moja matična njemačka kuća. Iskustva su dragocjena, prije svega dobijete potvrdu da to što pišete nadilazi granice jezika i kulture u kojoj stvarate, a da ne govorim o iskustvima s turneja čitanja po njemačkim gradovima.”

Silvija Šesto navodi kako ju osobno nikad nitko nije pozvao na niti jedan sajam pa se o prisutnosti Hrvatske na sajmovima informira iz radnog stolca. “Ono o čemu godinama slušam razni su, u nas uobičajeni prijepori oko organizacije, a ono što znam jest da je književnost za djecu i mlade slabo zastupljena, njen izlazak rijedak i sporadičan te, kao i u ostalim hrvatskim delegiranjima, ne postoji baš nikakav sistem. Produkcija se ne prati i sve se svodi na privatne inicijative ili inicijative nakladnika. Država nema baš nikakav sistem vrednovanja, odnosno ne angažira nepristranu stručnu javnost koja bi zasigurno na godišnjoj bazi izdvajala hrvatske favorite zaslužne za predstavljanje zemlje. Ne postoji neki temeljni selektor pa ne hvatam ni logiku sastavljanja 'reprezentacije'.”

Nezadovoljna je, kaže i time što se organizacija nastupa na sajmu odvija u zadnji tren pa time pada i kvaliteta samog nastupa. “ Ministarstvo kulture, bez dosljednje politike, a što uključuje stručnjake koji iščitavaju produkciju i u stanju su stvoriti selekciju,  nije u stanju delegirati „dream team“ te se iz godine u godinu, čini mi se, sve čini pomalo ishitreno, kao da nas svake godine iznenađuju sajmovi na kojima bismo se mogli podičiti nečim, kao što jesen može iznenaditi poslije ljeta. Kad se 'dogodi' promocija književnosti i književnika za djecu i mlade, to je eksces i na kraju se sve svodi na veliku Ivanu Brlić Mažuranić, no vjerujte, do danas hrvatski književnici za djecu isproducirali su dobre stvari, samo u toj kakofoniji interesa i neorganiziranosti i nikakva institucionalna suporta ni na domaćem terenu, nisu zasluženo vrednovana.”

Nastavno na ovo zapažanje pitali smo i gospodina Popovića što misli o tome da je ove godine izostala potpora Ministarstva kulture nastupu dječje i omladinske knjige na frankfurtskom sajmu.
“To me ne iznenađuje. Svi potezi ministarstva kulture otkako ga je preuzeo Hasanbegović na rubu su pameti i vrijedni prijezira.”

Za kraj, Silvija Šesto komentirala je ovogodišnju organizaciju nastupa u Frankfurtu i način odabira organizatora istog. “Poučena prošlogodišnjim sajmom u Bologni kad je raspisan natječaj na kojem je izborna komisija izabrala sama sebe, ne čudi da transparentnost u tim stvarima nije uobičajena. Ono čemu svjedočim godinama jest da u delegacijama svih sajmova knjiga pretežu oni koji i nisu početak i kraj knjige, a to su autori. U delegacijama, po mojim saznanjima putuje mnogo administrativna osoblja. Nemam informacije što oni tamo zapravo rade za dobrobit pisaca i književnosti ili barem na vlastitoj koži nisam iskusila. Zaključak je kako imamo skupu državu i skupa ministarstva koja služe sama sebi.”

Hoće li u ovom slučaju poslužiti samo sebi ili će ipak pomoći hrvatskoj knjizi, autorima i nakladnicima, znat ćemo nakon što završi sajam u Frankfurtu.

Fotke: Ana Šesto, Shutterstock