Andrea Petrlik Huseinović: Koliko duboko treba kopati da se dođe do sebe?

Na neki način, sva je književnost neka vrsta emocionalnog obračuna s prošlošću, obračuna sa samim sobom. No, što kad u bijegu od te prošlosti svoje stvaralaštvo posvetiš djeci, izgradiš čitav svoj kreativni svijet na žanru koji je po definiciji optimističan, a onda shvatiš da te tvoja prošlost puna tuge još uvijek u stopu prati, strpljivo čekajući da napraviš korak u pogrešnom smjeru i strovališ se u njezine mračne dubine? Ona ima vremena. Ti si taj kojemu sat otkucava.

Upravo to dogodilo se Andrei Petrlik Huseinović. Ta nagrađivana ilustratorica i autorica brojnih slikovnica za djecu u sebi nosi jednu duboku, mračnu tugu. Tugu koja ju je odredila kao osobu, koja je definirala sve njezine odnose s drugima, koja je ucrtana u temelje sve njezine umjetnosti.
Toj je tuzi posvetila svoju prvu knjigu za odrasle "Fragile", u kojoj se hrabro pokušava suočiti s tom pregolemom zjapećom prazninom koja joj diše za vratom gotovo otkad zna za sebe.

Već samim naslovom (fragile = krhak, loman) autorica postavlja osnovni ton svoje ispovijesti, u kojoj se bavi krhkošću ljudske duše, osobe kojoj takva duša pripada, odnosa koje takva osoba stvara s drugima, te time čitavoga našeg, ljudskog svijeta, jer ono što Petrlik Huseinović ustvari poručuje jest da, bez duše, ne moramo ni živjeti.
Njezin emocionalni obračun s prošlošću počinje nabrajanjem mirisa, zvukova, slika, misli i stvari koje su je oblikovale kao umjetnicu:

Snjegovići i snijeg.

Otac kojeg nije upoznala.

Miris boja i terpentina.

Smrt majke i očuha.

Žudnja za ljubavi i toplinom.

Izbjegla je pritom uobičajenu zamku pretjerivanja – Petrlik Huseinović ne zamara čitatelja nepotrebnim detaljima; svodeći život na najključnije pokretače svojih uspona, padova, previranja i zanosa, svoj je emocionalni identitet postavila unutar čvrsto definiranih gabarita koji otkrivaju jednu doista potresnu sudbinu.

Iz te je sudbine, međutim, proizašla velika snaga, poručuje autorica – a što joj je cilj u toj knjizi vrlo jasno kaže referirajući se na Baudelaireove "Cvjetove zla": istražiti vlastiti put, pronaći sve one točke tuge i boli koje su ga definirale i suočiti se s njima, kako bi se konačno, oslobođena tereta, mogla uzdići do metaforičkih "polja svjetla i bistrine".

Kreativnost proizašla iz destrukcije smrti

Da će njezino misaono putovanje suočavanja sa samom sobom biti vrlo osobno i beskompromisno pokazuje već autoričino sljedeće ogoljavanje: smješten u poglavlju znakovita naslova "Intro" samo je jedan podnaslov, "Buđenje"; iz te kratke crtice o doslovnom buđenju prilikom oživljavanja nakon neuspjelog (još jednog u nizu) pokušaja "isključivanja prekidača", ona nam metaforički vrlo jasno poručuje da je to ona jedna ključna stvar koju trebamo znati o njoj – neprekidno pokušavajući zaklopiti oči pred tutnjavom nadolazećeg vlaka koji nosi prtljagu njezina života, ona ustvari stalno nastoji pronaći načina da se iz te noćne more jednom zauvijek probudi.
Time počinje mukotrpan proces sastavljanja kolaža svoje "priče o sebi", u kojemu saznajemo da su Andreu Petrlik Huseinović, danas uspješnu akademsku slikaricu i književnicu za djecu, sretnu suprugu i majku dvoje djece, bitno odredile dvije stvari u životu: to da je imala samo deset i pol godina kad su joj poginuli majka i očuh, te to što oca, profesora na nekom njemačkom sveučilištu, nikada nije upoznala niti je uspjela prije njegove smrti saznati želi li on nju upoznati.
Ponešto o tome ocu i okolnostima njezina rođenja i naprasito prekinuta djetinjstva saznajemo u poglavlju "Šarene male pilule", sastavljenom od niza sličica u kojima autorica meandrira između prošlosti, koja je tegobna i puna boli, i sadašnjosti, u kojoj iz sigurne pozicije pokušava tu prošlost nekako sagledati.
Središnji motiv malih šarenih pilula koje djevojčici od 11 godina nude privremenu mogućnost bijega objašnjava pitanje koje si postavlja nakon smrti majke: "Kako spremiti sve što je bilo jučer i nastaviti u jednom posve nepoznatom danas?".
Taj tragični događaj, smrt majke i očuha, prekinuo je u rujnu 1977. djetinjstvo jedne zagrebačke djevojčice koja je upravo preselila s roditeljima u novi stan i po prvi puta dobila svoju sobu, i podigao snažne oklope oko njezine duše, unutar koje se trajno smjestio "mrak u meni", čija je kombinacija sadržana u brojkama 15-20-25-33, koliko je imala godina kad je taj mrak opetovano pokušavala tabletama konačno isključiti.

Optimistično intoniran kraj

Nekako na tom mjestu prestaje linearni obračun s demonima prošlosti i, prelaskom u novo poglavlje "Ljubav, seks, brak i ostalo", autorica iskoračuje iz domene posve osobnog, a knjiga dobiva novi ton, manje liričan i brutalniji.
Već na samom početku znamo da je autorica sve svoje pokušaje "isključivanja" preživjela, i da svoj život uvelike može zahvaliti ljubavi koju je pronašla u čovjeku koji je u njega unio toplinu i sreću, te probudio umjetnicu u njoj.
Svoje je priče posvetila događajima koji su je ranili, ali i onima koji bi je bili ranili, da su se dogodili.
Time se bavi u proznim minijaturama s naslovima poput "Brak je mrak", "Bilo mi je jako lijepo" i "Mislim da je kraj naše ljubavi". Pisane s distance sveznajućeg pripovjedača, te pripovjedne sličice razmatraju različite aspekte ljubavnih padova i razočaranja.

Iako su naizgled većim dijelom depersonalizirane, njihova je motivacija jasna – lamentirajući o mogućnostima propasti ljubavi, autorica se zapravo pokušava suočiti sa svojim neprekidno prisutnim latentnim strahom od krhkosti onoga što joj je sveto i najvažnije, ljubavi koja je stup potporanj čitava njezina postojanja.
Petrlik Huseinović akademska je slikarica, a taj svoj osnovni umjetnički nagon prenijela je i na svoju prvu knjigu za odrasle, u kojoj niže prizore kao na izložbi.

Ključnu poruku knjige sadržanu u priči naslovljenoj "Fragile", upozorenje o krhkosti duše koje je zauvijek ugravirano tamo kamo pogled ne može doseći, Petrlik Huseinović isporučuje gotovo pred sam kraj knjige, da bi se potom odlučila u posljednjih nekoliko sličica obračunati s površnostima suvremenog društva, u pričama o ljudskoj gluposti, bezosjećajnosti i lažnim idolima.

Kraj je posvetila svojem rodnom gradu Zagrebu, čije ulice i trgovi pamte i čuvaju sve njezine životne uspone i padove, u crtici koja objedinjuje nostalgiju prošlosti i optimizam sadašnjosti, stopljene u ipak ne toliko mračnu sliku budućnosti.
Svi mi nosimo u sebi neke svoje traume, životi su nam puni ormara s kosturima u njima. No, pitanje je koliko smo duboko spremni kopati da bismo došli do "sebe u sebi", i koliko imamo hrabrosti o onome što smo tamo našli otvoreno i javno progovoriti, riskirajući da nešto što za nas predstavlja izvor najveće boli, postane predmetom indiferentnog voajerizma drugih.

Baudelaire je u svojem dnevniku jednom napisao: "U svakome se čovjeku neprekidno sukobljavaju dva suprotstavljena nagona – jedan ga okreće prema Bogu, a drugi prema Sotoni". Borba između dva suprotstavljena nagona nalazi se u temeljima njegove zbirke pjesama "Cvjetovi zla".

Upravo se suprotstavljenim nagonima – prema životu i prema smrti, ljepoti i ružnoći, ljubavi i izdaji, ukusu i neukusu – bavi i Petrlik Huseinović u svojoj zbirci priča.

 Nakladnik: Kašmir promet, Zagreb, 2011.