IGNASI BLANCH diplomirao je likovnu umjetnost na Sveučilištu u Barceloni. Živio je tri godine u Berlinu gdje je specijalizirao tehnike tiska i graviranja u centru Künstlerhaus Bethanien.
Razdoblje u kojem je živio u Berlinu poklopilo se s padom Berlinskog zida, pa je tada odabran za sudjelovanje u internacionalnom projektu The East Side Gallery (Galerija istočne strane) kao jedini predstavnik Španjolske.
Trenutačno radi kao ilustrator za razne izdavače. Također sudjeluje na izložbama, a od 2001. godine i na didaktičkim radionicama na Europskom sajmu za dječje knjige u Saarbrückenu u Njemačkoj.
Koordinator je projekta Humanising Hospitals (Približimo bolnice ljudima) uz udruženje AACIC (Udruženje za pomoć oboljelima od dječje kardiopatije u Kataloniji). Ovaj je projekt pokrenut kako bi olakšao postupke hospitalizacije djece. Četiri kata dječjeg odjela bolnice Vall d'Hebron ukrašeno je ilustracijama stotine profesionalnih ilustratora. Ilustracije su načinjene izravno na zidovima, stropovima i hodnicima.
Voditelj je predavanja i didaktičke radionice s fokusom na stil, tumačenje prizora i ilustracije za škole i udruge vezane za svijet dječjih knjiga i ilustracija.

 

1. Dragi Ignasi, upoznali smo se prije 6 godina na Europskom sajmu dječje knjige u Saarbrückenu u Njemačkoj. Prišao si mi nasmijan, vedar i jednostavan i pričao kako voliš ilustracije iz moje Alise u zemlji čudesa i kako ih stalno pokazuješ svojim studentima. I nekako si mi se odmah učinio kao jako dobra osoba.Tvoja jednostavnost i skromnost su me oduševile.

 

 

Drago mi je da se naše poznanstvo nastavilo i da si nam ove godine prvi put došao u Hrvatsku kao gost 10. Sajma dječje knjige u Šibeniku i 56. Međunarodnog festivala djeteta (MDF-a) te da si se mogao predstaviti hrvatskoj publici prelijepom samostalnom izložbom ilustracija i u radionicama s djecom u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića.
Na svečanom otvaranju 56. MDF-a imao si priliku čuti rečenicu Šibeniče, budi dijete  koja već godinama otvara festival. Od tog trenutka cijeli grad živi za djecu.
Kakav si ti bio kao dijete, o čemu si sanjao, što si volio, a što nisi volio?

 

Sanjao sam da ću postati ilustrator, da ću moći oslikati knjige koje druga djeca pišu. Crtanje me spasilo mnogo puta i bilo je moj omiljeni hobi. Volim se sjetiti svojih roditelja. Oni su mi uvijek bili podrška i poticali su me da studiram umjetnost na sveučilištu. Nedavno sam našao mapu punu svojih crteža iz djetinjstva. Moja mama ih je sačuvala.
A s druge strane, nisu svi moji učitelji imali razumijevanja za moje želje i potrebe za crtanjem. To mi nije bilo drago i ponekad sam se osjećao usamljenim. Usprkos tome nastavio sam crtati i napredovati sa svojim studijem.

2. Kako ti je bilo u Šibeniku, gradu koji je dao mnoge umjetnike možda baš zahvaljujući tomu što već 56 godina šibenska djeca mogu uživati u radionicama, predstavama, izložbama umjetnika iz cijelog svijeta? Koga si sve upoznao i što ti se najviše svidjelo?

Bilo mi je veliko zadovoljstvo što sam mogao doći u Šibenik. Moram Vam zahvaliti na pozivu i na mogućnost da prisustvujem izložbi svojih ilustracija u Gradskoj knjižnici Jurja Šižgorića.

 

 

Uživao sam tih dana u sudjelovnju na dječjem festivalu.

 

 

Bilo mi je zadovoljstvo upoznati pobliže tebe, Andrea Petrlik Huseinović, tvoja umjetnička djela i tvoju obitelj koja je bila vrlo ljubazna prema meni.
Također je i Ivana Badžim, voditeljica MDF-a, bila jako brižna za vrijeme dječjeg festivala i pokazala mi je mnoštvo detalja na starim zgradama i po gradu. Jako je velikodušna i marljiva žena.
Upoznao sam mnogo zanimljivih ljudi i proveo sam lijepe trenutke s umjetnicima iz drugih zemalja kao što je jedna grupa lutkara iz Kine i njihov direktor, nekoliko ilustratora i Davor Schunk.

Posebno se sjećam glazbenika Nenada Bacha. Uz Nenada sam mogao crtati dok je on svirao klavir i pjevao pjesme sa svog novog CD-a. To su za mene bili posebni trenutci, a i dobili smo ideju da sljedećom prilikom kreiramo nešto zajedno. Vidjet ćemo hoće li se to ostvariti. Bilo bi čarobno! Nadam se da Nenad neće zaboraviti ovu ideju!!!

 

 

Također sam imao zanimljive razgovore s učiteljicom i umjetnicom Marijanom Borić.

Tijekom tih dana posjetio sam Nacionalni park Krka i vozio se brodom s tobom i tvojom obitelji do Skradina. To je bilo posebno. Zaista sam uživao u vašem društvu!

3. Žao mi je što se nismo opet sreli kad si u kolovozu ponovno posjetio Hrvatsku. Mene je put odveo u daleku Kinu i bila sam jako sretna kad si mi slao fotografije iz Hrvatske.

Pretpostavljam da tvoj povratak znači da ti se u Hrvatskoj svidjelo. Što si sve vidio i je li ti se svidjela naša hrana?

Bio sam ponovno u Šibeniku i tada sam imao priliku pokazati grad svom suputniku, piscu Angelu Burgasu. Zajedno smo posjetili grad i Nacionalni park Krka. Bili smo i u Splitu i proveli smo jedan dan na Hvaru. Split je iznimno lijep grad. Bilo nam je žao što je bilo puno ljudi u gradu, jako puno turista.
Hrana u Šibeniku je jako dobra. Riba je svježa, a i janjetina je jako fina. Vjerujem da je hrana pripremljena s ljubavlju jer se to osjeti!

4. Obožavam kuhati. Ako ne crtam, onda kuham jer smatram da je kuhanje umjetnost. Voliš li ti kuhati i koji su katalonski specijaliteti?

Volim kuhati i jedan od specijaliteta moje braće je paella s rižom.
To je tradicionalno jelo u mnogim dijelovima Katalonije. Rodio sam se u kraju u kojem se jede riža gotovo svake nedjelje i naučio sam kuhati paellu zahvaljujući svojim roditeljima. Volim kuhati i pozivati prijatelje na druženje uz hranu i lokalno organsko vino.

5. Koju boju najviše voliš?

Mislim da volim sve boje, ali moram priznati da često koristim plavu boju kad crtam olovkom.

 

 

6. Kakvu glazbu voliš slušati?

Posebno se sjećam disko glazbe. Ona je bila moj izvor inspiracije u adolescenciji: Abba, Donna Summer, Olivia Newton John, Orcestral Maneuvers in the Dark, ELO, Supertramp, Boney M, Rocky Sharpe & The Replays, Cyndi Lauper, Tina Turner, Mecano ... I sada ih ponekad slušam.

Ove su pjesme bile stimulacija koja je zadovoljila moju potrebu za zabavom u bezbrižnoj mladosti. Za ljude moje generacije to je predstavljalo svijet pun sreće koji smo povezali s drugim svijetom s više boja, puno sreće i bez briga, nakon mnogo tužnih i sivih godina pod diktatorom u mojoj zemlji.

Sad slušam druge izvođače kao što su: Natalie Merchant, Joan Baez, The Housmartins, Belle and Sebastian, Jane Birkin, Rodrigo Leao, Jack Johnson, Joni Mitchell, te lokalne izvođače: M. del Mar Bonet, Lluís LLach, El Manel and Els Amics de les Arts. Slušam i klasičnu glazbu Pau Casalsa, Bacha, Vivaldija, Mozarta, Chopina i Schuberta.
U Šibeniku sam upoznao glazbu Nenada Bacha i klape Sinj. Stalno slušam pjesmu Lipo ime koju pjevaju. Jako me dirnula!                             

Ovdje: https://youtu.be/L_csF9G664o

7. Koji su ti najdraži filmovi?

Ima ih puno koji su mi ostali u lijepom sjećanju i kojih se rado prisjećam. Teško je birati.

Naprimjer, posebno se sijećam Jesenske sonate Ingmara Bergmana. Gledao sam ga za vrijeme studija tri puta za redom.

A od novijih filmova jako mi se svidio film Anga Leeja Planina Brokeback.

Drugi koji mi se jako sviđa je Cvijeće krvi redatelja Alaina Tanneryjmi je draga prijateljica. Cijenim njezin i redateljski i glumački rad u ovom filmu.a i Myriam Mézières. Myriam

Film Početnici redatelja Mikea Millsa zaintrigirao me zbog toga što se bavio temom očeve smrti.

Iz razdoblja kad sam živio u Berlinu, uvijek se prisjećam filma Izlazak (Coming Out) Heinera Carowa. Taj se film premijerno prikazao kada je pao Berlinski zid.

I bilo je zabavno gledati Grease, mjuzikl redatelja Randala Kleisera.

Tad sam se zaljubio u glas Olivije Newton John!

A ima još mnogo toga o čemu bih mogao pisati.

8. Koje su knjige na tebe ostavile najjači dojam?

Preporučit ću ilustrirane knjige koje su mi neophodne.
Mislim da su album Roberta Innocentia Rosa Blanca (Bijela ruža) ili La historia de Erika (Priča o Erici) ostavili dubok dojam na mene.
Također, sve što je Quentin Blacke ilustrirao i sve što je Rohald Dahl napisao zaista je odlično. I naravno, Tamo gdje su divlji stvorovi M. Sendaka i Kraljica boja Jutte Bauera. Bilo što od Kitty Crowther mi je kao ulazak u svijet fantastike.
Od literature za odrasle zanimaju me knjige Sándora Máraia Pravedna žena i Sestra.
Posebno mi se svidjela knjiga Veliki Gatsby F.S. Fitzgeralda i imao sam je čast ilustrirati za jednog nordijskog izdavača. I neki naslovi Johna Irvinga mi se sviđaju, kao npr. Jedna osoba. Volim katalanskog pisca Àngela Burgasa i njegova djela Kamal i els alfabetistes te l'Habitació d'en Beckwitt.

 

 

 

9. Navedi nekoliko umjetnika, pisaca, slikara, glazbenika, glumaca, redatelja koji su te možda na neki način oblikovali kao umjetnika.

Ima ih puno koje bih mogao nabrojati.
Imam novi studio koji je pun knjiga i slika umjetnika koje smatram referentnima.
Među njima su El Bosco, Bellini, Egon Schiele, E. L. Kirchner, Goya, Watteau, Bruegel el Viejo, Otto Dix, Otto Griebel, William Kentridge, Gilbert and George, Sophie Calle, Pina Bausch y ilustradores, Kitty Crowther, Stefanie Harjes, Iku Dekune, Jutta Bauer, Lisbeth Zwerger, Carl Cneut, R. Innocenti, Sempé, Anne Herbauts, Klaus Heidelbach, Olivier Tallec, Elena Odriozola, Javier Serrano... i mnogi drugi.
Često se vraćam njemačkom koreografu Pinu Bauschu. Uvijek gledam snimke njegovog rada prije nego što započinjem neki novi projekt.
Tu je i glumica Myriam Mézières s kojom dijelim brižan i nekonvencionalan pogled na umjetničko izražavanje.

10. Kad bih mogla oživjeti svoje ilustracije, naslikala bih svijet bez patnje i ratova. Svijet u kojem su sva djeca sretna. Ali na žalost to ne mogu, a život je često jako okrutan. Primijetila sam da i ti, kao i ja, imaš problemske slikovnice koje prikazuju stvarnost, bolest, siromaštvo, ratove i izbjeglice.
Stvaraš li te slikovnice isto kao i ja da ukažeš na probleme koji postoje oko nas i s kojima se nažalost moramo suočiti?

Mislim da kao umjetnici moramo prenositi poruke i da možemo utjecati na društvo.
Važno je da nam djela imaju svoj glas koji ukazuje na određene odgovornosti prema aktualnim situacijama.

Volim oslikati teme koje su kao refleksija; s konfliktima koji sliče na rat, ranjive situacije, probleme sa zdravljem, nedoumice, strahove…
S druge strane, također obraćam pažnju na pozitivan stav i volim dodati humor u mnoge svoje teme.
Knjiga koju sada pripremam bavi se izbjeglicama i ilustririra prekrasnu pjesmu koju je napisala katalonska pjesnikinja Joan Raspall.

 

 

 

11. Čula sam da oslikavaš zidove dječjih bolnica i svojim ilustracijama uveseljavaš male pacijente.
Što si sve do sad oslikao i hoćeš li možda oslikati i neke zidove u Šibeniku?

Slikam po bolnicama od 2005. godine u sklopu projekta Humanizirajmo bolnice.
To je projekt za olakšavanje hospitalizacije djece i za bolji odnos između djece, njihovih obitelji i liječnika. Oslikavamo sve sobe 4 odjela dječje bolnice Vall d'Hebron u Barceloni. Pedeset mladih ilustratora (svi moji studenti) slikalo je direktno na stropove, zidove i hodnike. 2013. godine vodio sam projekt Medical centers illustrated (Ilustirani medicinski centri), a 2015. sam s drugim ilustratorima oslikao dječji odjel bolnice Tortos (u Tarragoni). Projekt Humanizirajmo bolnice još je uvijek aktivan i trenutno pripremamo još jedan projekt za oslikavanje tri centra za odrasle u Tortosi u 2017.
Bilo bi jako zanimljivo prenijeti ovu ideju u Šibenik. Niz godina sam radio za mnoge bolnice u Kataloniji te bih volio doprinjeti svojim iskustvom i u Šibeniku. Mislim da je to moguće. Vidjet ćemo!

12. Nažalost živimo u neko doba u kojem opet žele graditi zidove među ljudima, pa ću se vratititi na Berlin, na pad Berlinskog zida i projekt The East Side Gallery.

9.11.1989 pao je Berlinski zid, a tad sam živio u Berlinu. East-Side Gallery (Galerija istočne strane) bila je kulturna inicijativa, nastala netom nakon pada Berlinskog zida, a s namjerom da sačuva dio ovog spektakularnog i bolnog zida kao uspomenu na to što je predstavljao. To je bila ideja privatne udruge WUWA i vlasnice galerije Christine MacLean. Ideja je bila da sačuvamo 1,3 km starog zida i damo slobodu umjetnicima iz cijelog svijeta da mogu izraziti svoje osjećaje prema betonskom zidu koji je 28 godina razdvajao obitelji, prijatelje, i na kraju, cijeli grad. Dio zida koji je bio predviđen za to, nalazio se između Oberbaumbrücke i centralne stanice istočnog Berlina uz rijeku Spree.
Da bi umjetnici mogli sudjelovati, trebali su poslati prijedlog i primjerak umjetničkog djela. Ja sam prezentirao fascikl s primjerima litografa koje sam printao u centru Künstlerhaus Bethanien u Kreuzbergu.
1990. bio sam izabran predstaviti Kataloniju i Španjolsku. East-Side-Gallery je službeno otvoren 28.9.1990.
Biti dio ovog projekta označilo je moj život. Zbog tog se razloga često vraćam u Berlin!

 

13. Na čemu sad trenutno radiš?

Trenutno ilustriram knjigu katalonske pjesnikinje Joan Raspall. Radi se o izbjeglicama i ova pjesma je vrlo poznata u Kataloniji. Originalne ilustracije oslikavam na svili, a koristim tradicionalne tehnike tiskanja. To je ludo, ali vjerujem da me ova vrsta ručne izrade i tehnike čini vrlo sretnim.
Također radim poster za kazališnu predstavu baziranu na pjesmama Edgara Allana Poe-a koja će biti prikazana u Barceloni u 2017.
S druge strane, spremam se za put u Pariz i Bolognu na Sajam dječjih knjiga gdje ću predstaviti izložbu katalonskih ilustratora.

 

 

14. Pitala sam te na početku kakav si bio kao dijete. Sad te pitam kakav je Ignasi kao odrasla osoba? Sanja li još uvijek iste snove kao i dijete?

Smatram se iskrenim ilustratorom koji voli raditi i posvetiti mnogo vremena ilustrirarnju. Jako sam nemiran, aktivan i stalno radim više od jednog projekta istovremeno. Jako mi je stalo do moje profesije i osjećam se da sam osoba koja je pronašla svoj poziv.
Volim ljude koje zrače dobrotom i koji su entuzijastični prema svom radu. Volim putovati i upoznavati ljude i druge zemlje te učiti o njihovim kulturama. Također se veselim nastavku svojih projekata u zajednici, kao što su oslikavanje bolnica, održavanje nastave o ilustraciji, razne radionice i predavanja za ljude koji si inače to ne mogu priuštiti.
I da, sanjam kao dijete, ali s iskustvom odrasle osobe. Imam mnogo snova koje želim ostvariri s jednakim žarom kao kad sam bio dijete.

 

15. Koliko ti se svidjela naša zemlja kad si se ponovno odlučio vratiti?

Drago mi je što sam upoznao malenu Hrvatsku. Njeni ljudi, krajolici i Jadransko more su mi napunili glavu i srce novim svemirom.
Siguran sam da ćemo ostati u kontaktu i da ću raditi nešto kreativno s mojim hrvatskim prijateljima! To je također san!!!
Uvijek ću se vraćati Hrvatskoj!

 

 Fotografije: privatna zbirka Kašmir prometa i Ignasi Blancha. Lektura: Iva Horvat